Jako problematicna rijec u BiH za one koji malo hodaju po BiH. Odmah da razjasnimo na pocetku – u BiH vise nije bitno kako cete naruciti vase omiljeno pice, bitno je samo da ga platite, a budite sigurni da cete ga dobiti. Pogotovo u metropoli kao Sarajevo, niko na to vise ne obraca paznju. Cak i ja ovisno u kojem sam drustvu koristim sve tri varijante. No, nije to o cemu se u ovom postu radi, vec o kahvi kao trzisno blago.
Svake godine nijemci popiju vise kahve i kupe vise lego kockica za bozic nego prethodne godine. Iako je trzisno kretanje upravo tako, cijene istih itekako rastu. Da se razumijemo – ne govorim o cijeni espresso kafe u kaficu, nego o cijeni kahve po kilogramu u radnjama. Dodatno je bitno napomenuti da se ni kahva vise ne prodaje na kile, nego na pad-ove. Tako dvadeset komada padova za espresso masinu kostaju 5 EUR. Ta stvar se medjutim ne desava sa pivom, iako se i ona sve vise prodaje. Razlog treba traziti u razvoju zemalja koje proizvode sirovu kafu. Kako se njima dize standard, tako se dizu i cijene. Takodjer nimalo nebitna je cijena nafte, jer to poskupljuje letove i plovidbe.
U tome svemu, jedan prosjecan svabo ne gleda opet cijenu kafe, nego ukus. A tu dolazi poenta ovog posta – niti jedna od nekoliko stotina varijanti kafa nema ukusa, nego lice jedan drugom kao jaje – jajetu. To isto je slucaj sa kafama u BH kaficima, iako su se pojavili razni proizvodjaci kafe, prave arome zaista nema. To sam nedavno snazno osjetio kada sam popio neku talijansku kafu u jednom talijanskom kaficu. Nisam mogao sebi doci, jer sam tek tada uvidio sta je aroma, na ciji nedostatak mi se zalio jedan prijatelj rekavsi mi “da ima u Travniku negdje salep, ja nikada ne bih pio vise kahvu, jer salep ima makar neki okus”. I zaista je tako. Kako to samo Bog moze, namjestio mi bas neki dan da kod svog ahbaba (bos. za prisan prijatelj) popijem po prvi put pravi salep, iako sam u Sarajevu sjedio na mnogim mjestima gdje se nudi, nije mi na um padalo da probam. Ukoliko u Sarajevu zelite da probate pravi salep i turske cajeve koje nigdje necete naci, pokusajte sa kaficem koji je preko puta zeljine cevabdzinice, a prije Hacijende.
Upravo pijem Julius Meinel (ona sa fesom) kahvu i ne osjecam neki poseban ukus, iako je to najskuplja kafa u Becu i u Sarajevu.
Evo malo više o kafi na unikatni način poznatog Oatmeal-a:
Tokom radnog dana popijem minimalno 5 espressa i zato preferiram Lavazzu. Ona i u najskupljoj varijanti (ima ako se ne varam 4 ili 5 vrsta, a ovu najbolju je moguce naci samo u skupljim kaficima) nudi najbolji omjer cijene i kvalitete. A tu je i Illy, cija razvikanost po meni nije nimalo slucajna, zaista je odlicna.
Ako zelite kvalitetu, uz brend koji pijete, najbitnije je pogledati vrstu espresso u lokalu, distributerima kafe se ne isplati davati dobre aparate lokalima koji nabavljaju najjeftiniju robu, a i sam aparat dosta pridonosi kvaliteti espressa.
Hvala što ste mi potvrdili ono što moj otac tvrdi, a tj. da i aparat jako utiče na kvalitet espresso kafe. Bio sam u mnogim Lavazzo kafićima i nisam primjetio neki kvalitet. Kako se tačno zove ta vrsta koja je najbolja? Illy sam ja mislim pio, ali ne pamtim, stoga ću ponoviti. Hvala za javljanje.
Sad vidim da sam ispustio jednu rijec u prethodnom postu, ali bitno je da se razumije…
Zagrebacki “Escobar” je imao kvalitetnu Lavazzu, nove aparate i dobro uvjezbano osoblje, pa bi i sarajevski trebao biti slican po tom pitanju. Escobar coffee house se u Sa. nalazi pored katedrale, odnosno bio je tamo prije par godina kada sam zadnji put svracao.
Baš ću obratiti pažnju na to. Hvala.
Najbolja je ona stara “Minas” kahva koju je nena u šišu pekla na vatri u pećnici “Smederevo”.
otakako sam popio ILLY kavu drugu nemogu ni okusiti ,na dobro se lako navici.
ili ILLY ili ništa! ILLY kafa je najkvalitetnija kafa u svijetu